I denti si lavano girando, volgendo il bordo dello spazzolino due millimetri sotto il bordo delle gengive verso la superficie dentale ripetendo quest’azione tre a quattro volte. Devono lavarsi tutte le superfici dentali e anche le gengive. È raccomandato lavare i denti 3 a 5 minuti. Devono essere lavati dopo ogni pasto (specialmente dopo dolci e alcool) o perlomeno alla mattina e alla sera.

Per lavare i denti alla mattina i dentifrici raccomandati sono quelli che contengono vitamine, e per lavare i denti nel pomeriggio i dentifrici con aminofluoridi.

Gli spazzolini devono essere cambiati ogni due o tre mesi, oppure quando fibre sono curvate. L’igiene orale include l’uso del filo dentale e anche dello spazzolino interdentale.

Zubno meso (gingiva) može krvariti zbog više razloga; npr u trudnoći, za menstrualnog ciklusa, kod uzimanja nekih vrsta terapija, upalnih stanja gingive, hormonalnih poremećaja, manjka vitamina. Kod krvarenja je dobro zubno meso masirati četkicom. Uz redovito pranje i masiranje, nakon nekoliko dana krvarenje obično prestane. Dobro je koristiti zubne paste koje gingivu štite od krvarenja i upale te ako je moguće hranom uzimati dosta vitamina C.

Paradontne bolesti uzrokovane su bakterijskim naslagama u usnoj šupljini. Ako se ne liječe te bolesti dovode do gubitka zubi i destukcije kosti. Bilo bi uputno savjetovati se sa specijalistom parodontologije kako bi se vidjelo koliko su zahvaćeni zubni „nosači“ i može li ih se liječenjem sačuvati. Jedna od mogućnosti je terapija implantatima, no za to je potreban oprez i savjetovanje sa specijalistom, jer i implantati mogu biti zahvaćeni istim upalnim procesom.

Keramičke „porculanske“ krunice ne bi smjele trajati kraće od pet godina. Naime, u tom vremenu dolazi do bioloških promjena koje se odražavaju i na krunice; starenje organizma, resorpcija kosti, rubovi krunice počinju propuštati mikroorganizme i nastaje karijes na zubima nosačima krunica i mostova. Postojanost boje, činjenica da se na njih ne lijepe neke vrste hrane samo su neke od prednosti keramičkih krunica. Osim toga ta se vrsta krunica smatra biološki i estetski najprihvatljivijima.

Ljuskice su vrlo tanke i gotovo nevidljive, izrađuju se od keramike i lijepe se preko oštećenih zubi. Odlično se prilagođavaju boji, obliku i površini zuba, djeluju prirodno pa je teško uočiti razlike između ljuskica i prirodne cakline zuba.

Preporučuju se kod potamnjelih i devitaliziranih zubi koji se ne mogu izbijeliti, kod uočljivih nedostataka u zubnoj caklini, kad se žele ispraviti razmaci i krivi položaj zubi. Ljuskice su posebno preporučljive za prednje zube.

Za razliku od klasičnih krunica za koje se mora izbrusiti gotovo cijeli zub, zbog ljuskica se brusi samo njegov mali dio. Brušenje ostaje unutar cakline zuba (do 0.5mm) Uz to, ljuskice ne djeluju štetno na zubno meso, postavljanje je znatno kraće i ugodnije, a pacijenti se na njih brže priviknu.

Često nas pitaju treba li protezu skidati noću i naš je odgovor pozitivan. Naime, tijekom noći opušta se sluznica usne šupljine, pa zubna proteza ne prijanja čvrsto kao preko dana i može ispasti iz usta i oštetiti se. Dugotrajno nošenje proteze, bez skidanja, može dovesti do iritacije oralne sluznice pa čak i do pojave kandidijaze, odnosno gljivica. Ako nije u ustima, protezu treba držati u čaši s vodom, a nakon svakog jela treba ju skinuti i temeljito oprati.

Mnogi roditelji nisu sigurni treba li mliječne zubiće popravljati ili ne jer će ionako ispasti. No, iako će mliječne zube zamijeniti trajni i njih treba održavati i liječiti kao i trajne. Jako je važno provoditi preventivnu oralnu higijenu – redovito ih prati, provoditi fluoridaciju, zalijevanje ili pečaćenje fisura i jamica na zubima te kontrolirati zubne naslage i karijes. Prvi trajni zub dobiva se obično u šestoj godini života, a posljednji mliječni zub ispada oko 12-te godine. Posebno je važno obratiti pozornost na mliječne petice jer su one važne za prvo, fiziološko postizanje zagriza.

Pacijente često zanima do koje se godine može ispravljati zube ortodontskim aparatićima. Ispravljati ih se može zapravo cijeli život, ako je zdravo okolno tkivo, parodont i kost. Međutim, neke anomalije poput anomalija zagriza trebalo bi sanirati u fazi rasta i razvoja, dakle prije puberteta i u pubertetu.

Implantat ili usadak je materijal stavljen u čeljust. Mora biti biološki prihvatljiv, odnosno ne smije izazivati reakcije organizma, mora biti biokemijski indiferentan, da u tkivu ostaje nepromijenjen te da ne djeluje štetno na organizam. Važno je da ne stvara galvansku struju kao ni magnetsko polje i zato je najprikladniji materijal za izradu implantata titan. Implantate je najbolje staviti kod nedostatka zuba, bilo da se radi o bezubosti jedne strane ili cijele čeljusti, a može se raditi i o samo jednom implantatu. Implantat se može ugraditi ako je ostalo sačuvano dovoljno kosti. Pacijenti trebaju doći na opći pregled koji je sličan pregledu za bilo koji kirurški zahvat pod lokalnoj anestezijom. Uz odgovarajuću oralnu higijenu implantati mogu trajati 10, 20 pa i više godina.

Kruna zuba je dio prirodnog zuba, a može imati i dodatak – krunicu. Krunica može biti od metala, akrilata ili keramike. Pod krunom zuba podrazumijeva se vidljivi dio zuba, odnosno dio zuba iznad zubnog mesa.

Implantat ili usadak je materijal stavljen u čeljust s namjerom nadograđivanja manjka zuba zbog estetskih i funkcionalnih razloga.

Pečaćenje zubi je zatvaranje fisura na zubima. Uobičajeno se zatvaraju fisure na prvim trajnim kutnjacima, a moguće je pečatiti i fisure pretkutnjaka. Prvi trajni kutnjaci (šestice) prvi niču, imaju velike kvržice i duboke fisure i zato su podložniji karijesu. Da bi se to spriječilo zubi se pečate i tako se onemogućava nakupljanje naslaga u fisurama i mogući razvoj karijesa.

Pravo vrijeme kad dijete i njegovi roditelji trebaju naučiti kako pravilno održavati oralnu higijenu je pri nicanju prvih mliječnih zubića (oko šestog mjeseca života). Na taj način dijete se privikava na doktora dentalne medicine i ordinaciju. Ako nema potrebe za sanacijom karijesa zubi se premazuju pastama sa dodatkom fluora, a kad narastu prvi trajni zubi (šestice), u šestoj godini života, pečate se njegove fisure i osiguravamo im dugi životni vijek.