Sv.Apolonija
Sv.Apolonija zaštitnica je doktora dentalne medicine. Obično ju prikazuju kako drži zub s kliještima, a ponekad drži i palminu grančicu kao znak mučeništva. U doba kad nije bilo dovoljno doktora dentalne medicine narod se za pomoć obraćao i Sv.Apoloniji. Razvojem dentalne zaštite kopni i praktična uloga te svetice. U zagrebačkoj crkvi Sv. Katarine možete vidjeti oltar Sv.Apolonije kao i njezinu sliku (slika iz 16.st), a ako vas put nanese u Kruševo kraj Primoštena u tamošnjoj crkvi Sv. Martina svakako pogledajte njezin kip.
Kapela sv. Apolonije, po predaji potječe iz 1670. godine. Na oltarnoj slici je sv. Apolonija – crkva svete Katarine u Zagrebu, barokna crkva na Trgu Katarine Zrinske na Gornjem gradu.
(Sveta Apolonija, djevica i mučenica 9. veljače)
"Moli se svetoj Apoloniji i bol će proći!" Tu sveticu bogata ikonografija uvijek prikazuje s kliještima i zubom u ruci.
Ulomak iz knjige P. Josipa Antolovića, DI, DUHOVNI VELIKANI, Sveci Katoličke crkve
Euzebije, otac crkvene povijesti, donosi jedan dio pisma sv. Dionizija, aleksandrijskog biskupa, upravljena Fabiju u Antiohiju. U njemu navodi neke zgode iz doba teškog progonstva kršćana kojem je sam bio svjedok. Za vrijeme posljednjih godina vladavine cara Filipa (244-249) podigla se u narodu buna. Kao odgovor na nju buknuo je progon u kojem su pogubljeni mnogi kršćani. Njihova dobra bijahu pljačkana, paljena, uništavana. Dionizije spominje kako su pogani pograbili i divnu djevicu Apoloniju, koja je bila već u poodmakloj dobi. Tukli su je po obrazu i čupali joj zube. Tada izvan grada naložiše veliku vatru i zaprijetiše joj se da će je u nju baciti ako skupa s njima ne bude izgovarala njihove bezbožne riječi. Ona zamoli da je za čas oslobode. Kad su to učinili, sama skoči u vatru i bi sažežena.
Taj bi se događaj imao zbiti godine 249. Biskup Dionizije, koji to spominje, piše za Apoloniju da je provodila neporočan život, vrijedan svakog poštovanja i udivljenja. Možda su je pogani mrzili baš zbog toga i zbog apostolskog rada, kojim se u Crkvi isticala, pa joj se htjedoše svirepo osvetiti na veoma vulgaran, neljudski i okrutan način. Dionizijev izvještaj o svršetku Apolonije, koja se sama bacila u vatru, ne sadržava nikakav prijekor. Nekima bi se to moglo učiniti kao samoubojstvo. Taj slučaj svete Apolonije spominje i sv. Augustin u I. knjizi svoga djela O Božjoj državi pa kaže da je slobodno sam poći u smrt samo da bi se izbjegao grijeh. Knjige mučenika spominju da se Apolonija bacila u oganj »potaknuta jačim ognjem iznutra, a koji dolazi od Duha Svetoga«.
Štovanje se svete Apolonije brzo raširilo najprije na Istoku, a onda i na Zapadu. Po Europi stoje mnoge crkve i kapele sagrađene u čast ove aleksandrijske mučenice. Možda je uzrok tolike raširenosti štovanja činjenica što je bila mučena na tako neobičan način. Nešto je pripomogla popularnosti svetice i legenda koja se kasnije oko nje splela i prema kojoj bi bila kraljevska kći te poslana u smrt od samog svog oca zbog toga što je postala kršćanka. Širenjem kulta sveticu su sve više počeli zazivati i u bolesti zuba.
Uzeto iz knjige P. Josipa Antolovića, DI, DUHOVNI VELIKANI, Sveci Katoličke crkve
Umjetnici prikazuju Sv. Apoloniju s iščupanim zubom u kliještima i palminom grančicom.
